Novosti

Međunarodni dan osoba s invaliditetom

Bilo je to 1992. godine kada je UN (Organizacija Ujedinjenih naroda) službeno proglasila MEĐUNARODNI DAN OSOBA S INVALIDITETOM, prepoznajući 3. prosinca kao važnu obljetnicu sa svakog stajališta: društvenog, ideološkog, praktičnog. Naredne je godine Europska zajednica proglasila kako bi se važnost ovog dana trebala odražavati u cijelom svijetu, ne samo zbog podizanja svijesti o ovim temama među građanima, već i kako bi se zajedno pronašla rješenja za učiniti život osoba s invaliditetom dostojanstvenim.

%29

INVALIDITETOM U EUROPI ŽIVI ISPOD GRANICE SIROMAŠTVA

Zapanjujući brojevi nakon pandemije Covida 19 govore nam, u sinestetskom vrhuncu, kako 29% osoba s invaliditetom u Europi živi ispod granice siromaštva; većina njih ne može pronaći posao zbog svog fizičkog i/ili mentalnog stanja.

Konvencija o pravima osoba s invaliditetom

Nakon toga, stižemo do 2006. godine, odnosno godine kada je uvedena KONVENCIJA O PRAVIMA OSOBA S INVALIDITETOM, koja obećava jednakost svih građana, jednako dostojanstvo i, prema tome, jednake mogućnosti. Od te godine, stvari su se vrlo malo promijenile: u europskim gradovima i zemljama – Italija je, nažalost, među prvim mjestima na ljestvici – nastavljaju se pojavljivati povremene strukturne barijere za fizički neautonomne osobe, baš kao što i ljestvice vezane za mentalno zdravlje, posebno nakon pandemije Covid 19, bilježe alarmantnu situaciju osoba s mentalnim i psihološkim poteškoćama.

Uključivanje

Što znači imati dan posvećen tim temama? Sve, ali vrlo lako i ništa ako se ne uđe dublje u temu. Da, jer ako i dalje koristimo riječ „uključivanje“ samo kao jamstvo za ostvarena i stečena prava, a bez zadržavanja na osnovnim potrebama koje osobe s invaliditetom zaista imaju, put bi mogao postati čak i duži od očekivanog.

Uz to, zaista moramo početi razmatrati stavke zakona “Dopo di Noi” („Poslije nas“) od 25. lipnja 2016., tekstu koji nas poziva da razmislimo o pitanju koje proganja obitelji koje imaju člana s invaliditetom: što će se dogoditi kada roditelji, braća, sestre, rođaci ili prijatelji preminu? Gdje će ti ljudi završiti? Da, jer govorimo o ljudima i postoji samo jedno moguće rješenje: nitko se ne bi trebao osjećati isključenim. Nitko. Stoga je informiranje kao i pomoć – ponekad opipljiva, ponekad praktična – jedini put koji treba pratiti ako želimo konačno poštovati sve one koji žive pored nas.